ISLAM U SRCU

ES-SELAMU ALEJKUM BRAČO I SESTRE DA VAS ALLAH NAGRADI DŽENNETOM

08.09.2009.

......

Jedan grješnik, skrhan i tužan, razmišljaše cijeli dan o mnoštvu svojih grijeha i manjku dobrih djela, pa se otisnu jedna suza i upita ga: ''Što si tužan, Allahov robe?''. Grješnik se prenu i upita tu suzu čistu, jednu: ''Zbog čega si kanula?''.Suza: Zbog vreline u tvom srcu.Grješnik: Vreline moga srca!? Šta je to ispunilo moje srce vatrom? Suza: Grijesi i loša djela.
Grješnik: Zar grijesi utječu na vrelinu srca?.Suza: Da ... zar nisi čuo za Poslanikovu dovu:
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->

''Allahu moj, saperi moje grijehe vodom, snijegom i ledom.'' 
Svaki put kada Allahov rob počini neki grijeh, u njegovom srcu se potpali vatra, koju gase jedino voda i led.
Grješnik: Istinu govoriš ... ja osjećam mrtvilo i tjeskobu i mislim da je to zbog grijeha.
Suza: Naravno... zaista grijesi ostavljaju posljedice na onoga ko ih čini! Pokaj se Allahu, Allahov robe.
Grješnik: Želim te upitati nešto.
Suza: Izvoli.
Grješnik: Ja osjećam grubost u srcu, pa kako si uspjela iz njega izaći?
Suza: To je urođenost, Allahov robe! Ljudi su danas zapostavili svoja srca, tako da ne možeš naći bogobojazno srce koje je u stalnoj vezi sa Allahom, osim malo njih.
Grješnik: Šta je uzrok tome, suzo moja?
Suza: Ljubav prema dunjaluku i privrženost njemu. Ljudi su opčarani dunjalukom, osim onih kojima se Allah smilovao. Znaj, dunjaluk je poput zmije, opčara te svojom ljepotom, a ubije te svojim otrovom. Tako i ljudi, naslađuju se dunjalučkim ljepotama ne gledajući u otrov koji ih ubija.
Grješnik: Šta je to otrov?
Suza: Grijesi i loša djela, to je otrov koji truje srce, pa ako se ne odstrani iz njega, srce odumre.
Grješnik: Kako da očistimo naša srca od otrova?
Suza: Kaže Allah: ''I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' ( Ali Imran, 135.)
07.09.2009.

pokajnici

Ovaj tekst opisuje moj put povratka islamu. Pisan je s ciljem da se uvidi kako je tekao proces traženja istinite religije, što me ponukalo da islam dalje istražujem i po čemu se islam uzdiže iznad ostalih religija.
Filozofija i religija

Rođen sam u Hrvatskoj, u normalnoj katoličkoj obitelji. Od malena sam odgajan u kršćanskom duhu, no tek u razdoblju srednje škole sam se počeo intenzivnije zanimati za religiju, točnije- kršćanstvo. Jednostavno sam bio siguran da je kršćanstvo istina, tako da sam na ostale religije gledao s visoka i nisu me uopće previše zanimale. Ta moja sigurnost u kršćanstvu, bila je utemeljena na razumu i na iskustvu, makar bih prije naglasio ovo prvo. Sebe bih opisao više kao racionalan tip osobe, u smislu da kod pitanja vjere i religije, razum bi ipak trebao voditi čovjeka. Polazim od toga da je Bog stvorio razum, te da je u Svojoj mudrosti čovjeku dao mogućnost da Ga spozna, naravno koliko je to čovjeku u njegovim ograničenjima moguće.

 

Moje zanimanje za vjeru se sve više produbljivalo, te sam se počeo ponajviše zanimati za religiju i filozofiju. Smatrao sam da bi filozofija morala braniti i opravdavati vjeru, da je to domet filozofije, da bude sluškinja kršćanskoj teologiji. Također sam smatrao da ne postoji shvaćanje ili dogma koja se ne može filozofski opravdati da zadovolji kriterij razuma. No, polako se moja začuđenost filozofijom smanjivala, uvidio sam da su mnoge filozofske konstrukcije samo produkt ljudskog uma, te da je vrlo teško pronaći neki zadovoljavajući kriterij verifikacije filozofskih postavki. To je najočitije kad promotrimo samu povijest filozofije, kako se razvijala uvijek kritizirajući onu prethodnu.

Ipak mi je filozofija na neki način pomogla da barem malo izoštrim um, da ne prihvaćam olako neke spoznaje koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo, da postavljam pitanja iz drugog kuta gledanja, na neki način da pokušam, koliko je moguće, da razgraničim istinu od neistine ili neke obične ljudske konstrukcije.


Kršćanstvo?

 

Spoznavši tu nesigurnost u pogledu našega razuma i općenito naše cijele okoline, počeo sam s malom dozom sumnje promatrati kršćanstvo. Da li je sve to tako kako su nas učili? Da li je baš sve moguće razumski ili logički opravdati? Dakako, to je još bilo daleko od kritike, uglavnom je bilo usmjereno na intenzivnije traženje odgovora u okviru kršćanskog učenja.

Kako odmiče vrijeme, dolazim do paradoksa na neki način. Naime, što sam više znao o kršćanstvu, to sam više uviđao da dosta toga baš i ne štima, da su neke stvari "nategnute" razumski. Ta problematična pitanja se tiču učenja o Istočnom ili izvornom grijehu, postanka i autoriteta Biblije, Trojstva, spasenja, te ostalih, ali ne toliko temeljnih tema da bih sada o njima raspravljao.

Zašto mi je dosta toga izgledalo nategnuto? Naime, kod kompleksnijih znanja ili spoznaja, za razliku od naše svakodnevne spoznaje, dosta podataka i/ili dokaza čini jednu cjelinu ili sveukupnu sliku neke stvarnosti, pa tako i religijske. Religija je jedna cjelina, ali sastavljena od više postavki koje onda upućuju prema nekom zaključku, tj. zaključku da li je religija istinita ili nije kao cjelina. Problem je odrediti točno tu granicu, jer zahtijeva poveliki napor i trud da se to sve razgraniči. Najlakše rješenje, kojeg se većina ljudi drži, jest da se prihvati ono kako su nas odgojili i da se pitanja vjere prihvaćaju slijepo jer smo, eto, rođeni u nekoj vjerskoj tradiciji. I jednostavno, čovjek si neka pitanja uopće i ne postavlja ili mu ne predstavljaju problem, samo zato što je odgojen u nekom duhu s određenim pogledom na svijet. Kao da je njegov razum prisiljen na samo jedan način razmišljanja. Tek kada sam počeo postavljati pitanja, mi je sinulo da sam mnoge postavke kršćanstva samo slijepo slijedio, iako toga nisam bio svjestan. Ja sam se odlučio na teži put, iako nisam znao koliki je to mukotrpan pothvat, te sam se često znao naći u situaciji da sam poželio radije slijepo vjerovati nego tražiti istinu.

U kršćanstvu sam morao dosta stvari pretpostaviti ili dopustiti, koje su po sebi malo vjerojatne ili neutemeljene ili jednostavno se protive razumu i izazivaju otpor. Problem je što većina ljudi taj otpor ugasi, na način da sebi kaže: Ma nemoguće da su svi oko mene u krivu ili Ja to samo ne razumijem, a to je naravno krivo razmišljanje. A polazeći od one teze da je Bog stvorio ljudski razum i da bi trebalo čovjeku biti omogućeno da razmišlja o svojem Stvoritelju, nisam se mogao pomiriti s shvaćanjem: Samo vjeruj ili To je misterij. Takvo shvaćanje je tipično kršćansko naslijeđe, barem među prosječnim kršćanima, u smislu da je slijepa vjera kao neka poželjna kvaliteta. Ja polazim od toga da vjera po sebi nije ništa loše, ali utemeljena na razumu, da međusobno surađuju. U raspravama s kršćanima uvijek se na kraju sve svede na rečenicu: Čuj, to ti je misterij ili  Možeš pričat što hoćeš, ali Duh sveti vodi Crkvu da ne zabludi. Ja shvaćam da su nama neke spoznaje nedostupne, npr. bit Božja ili Bog u sebi, ali ta spoznaja je sukladna Božjoj naravi da je On iznad naše spoznaje, dakle, ne suprotstavlja se razumu kao na primjer nauka o Trojstvu (tri osobe, jedan Bog).


Susret s islamom

 

Moje zanimanje za islam počelo je slučajno jednim običnim i ništa posebnim člankom na internetu, i moram priznati da je to bilo svojevrsno buđenje iz mog kršćansko-dogmatskog drijemeža, i samim time je počelo moje preispitivanje islama i kršćanstva, te u konačnici i religije općenito.

O islamu sam uglavnom čitao s interneta, te su same informacije koje sam dobivao bile dovoljne da me drže i dalje zainteresiranim. Nisam bio od onih koji su islamu predbacivali one tipične predrasude o terorističkoj religiji, ratovanju i ostalom, mene je više "mučio" onaj vjerski ili teološki sadržaj.

Islam kao naravna vjera

 

Temeljne postavke islama su vrlo jednostavne za shvatiti svakom čovjeku, nekako su same postavke prirodne ili univerzalne svakom razumu, tvore nekakav sklad. Kasnije sam saznao da se to u islamu naziva fitra- naravna urođena vjera čovjekova, tj. islam, što etimološki znači "predanost Bogu". Temeljna postavka je sljedeća: Vjera u jednoga Boga, s time da je pojam monoteizma (tevhid) u islamu puno širi pojam, tj. odnosi se na služenje samo jednom Bogu, samo jednom Gospodaru; Njemu predati svoj cijeli život i oblikovati svoj život na način da u svakoj svojoj misli ili radnji ispovijedamo taj tevhid ili strogi monoteizam. Kažem strogi, budući da se mnogo toga svodi pod taj pojam. Zato u islamu ne postoje posrednici, sveci ili svećenici, već direktan odnos s Bogom što i priliči ljudskom razumu, naravno pod pretpostavkom da posjeduje ispravni pojam o Bogu.

Bio sam začuđen kada sam shvatio koliko su naši pojmovi o Bogu iskrivljeni, napravljeni po našem kalupu, antropomorfni, te da jednostavno ne dostižu Božju veličinu. Od tuda mi je i shvatljivo, da mnogi ljudi i ostaju i dalje u vjeri u kojoj su rođeni jer ne postavljaju ta pitanja o veličini i uzvišenosti Božjoj. S vremenom sam sve više uviđao veličinu islama, da islam može itekako parirati kršćanstvu, te da ne posjeduje te neke postavke koje su u direktnoj konfrontaciji s razumom.

Što se tiče samog autorstva Biblije, to je bio prvi problem. Da li je Biblija doista Riječ Božja, nadahnuta skroz od Boga ili je ipak istina malo drugačija. Ja sam naravno vjerovao da je Biblija sačuvana Riječ Boga, da je Bog nadahnuo pisce da kažu istinu o svijetu i Bogu. I ne bi vjerojatno imao s time problema, da nisam malo više išao promatrati povijest nastanka Biblije. Bibliju je pisalo jako puno različitih autora kroz ogroman vremenski period. Sam biblijski tekst Starog zavjeta nije odmah skupljen u jednu knjigu, nije ni napisan, već prenošen usmeno s koljena na koljeno. Nadam se da smo svjesni koliko se toga u samom tekstu može izgubiti ili uljepšati da bi priča zvučila ljepše i zanimljivije kroz toliki period usmenog prepričavanja. No, veći problem je taj što su ljudi u Bibliju, i Stari i Novi zavjet unosili svoje koncepte o Bogu i na taj način, makar nesvjesno, unosili svoje pretpostavke ili shvaćanja o Bogu u sam tekst. To je očito u Starom zavjetu, kada se npr. govori o više redakcija Petoknjižja, tj. da su različiti pisci utjecali na pojedine dijelove sa svojim shvaćanjima, pa tako govorimo o svećeničkoj, elohističkoj i jahvističkoj predaji.

U Novom zavjetu je to unošenje još više očito. Naime, Novi zavjet nije pisan u doba Isusova života, nije pisan ni nakon njega, budući da su kršćani očekivali brzi Isusov povratak na zemlju. Kršćanstvo je bilo u tom periodu doista različito u dogmatskom smislu, nije bilo iskristalizirano vjerovanje. Tek s Pavlovom verzijom kršćanstva, zapravo mislimo na ono što se danas smatra pod tim pojmom. Tako su postojale različite zajednice s različitim shvaćanjima o Isusu, i svaka je imala svoje evanđelje ili Radosnu vijest koja se čitala u toj određenoj zajednici.

No, temeljna grupacija koja se u bitnome razlikovala od onoga što danas nazivamo kršćanstvom, su bili judeokršćani. Judeokršćani su zapravo prvi kršćani koji su i dalje vršili Zakon, ali su vjerovali u Isusa kao obećanog Mesiju. I to je grupa koja bi nam trebala biti najinteresantnija, budući da su u periodu koji je najbliži Isusu, tj. originalnoj poruci, te su u teološkom smislu i dalje prihvaćali židovske dogme.

Onaj temeljni izričaj židovske vjere (Shema Israel), izriče da je Bog jedan, i to ne jedan ali i mnoštven, kao u kršćanstvu, već apsolutno Jedan, a ne Trojstvo, što je zapravo neka vrsta jedinstva u mnoštvu. Drugi problem kod Trojstva jest što se sama dogma razvijala kroz više stoljeća, što nema smisla, jer zašto Bog ne bi temelje dogme postavio u Bibliji? Zašto bi ta temeljna postavka, tj. narav Boga, bila skroz različita od židovske poruke da je Bog apsolutno jedan. Tu dakle, postoji ta napetost između židovskog poimanja Boga da je Bog apsolutno Jedan i nove poruke da je Bog Trojstven. Ta napetost je izazivala velike probleme, te su crkveni sabori zapravo pokušaj da se te napetosti usklade s razumom. To su neka od pitanja preko kojih nisam mogao olako preći. Da bi vjera bila istinita mora u cijelosti imati svoj izvor u Bogu, a ne da bude mješavina božanskog i ljudskog.

U islamu je Bog apsolutno Jedan, bez posrednika, samo se Njemu za pomoć obraćamo i samo Njemu služimo, Kur'an kaže:

Reci: 'On je Allah - Jedan!
Allah je Utočište svakom!
Nije rodio i rođen nije,
i niko Mu ravan nije!
' (sura Ihlas)

Sama ta poruka je skroz sukladna sa učenjem židovskog monoteizma i učenjem ranih kršćana, ali nije sukladna s učenjem kršćanskih teologa i crkvenih sabora. Postavlja se pitanje čemu ćemo dati primat? Samoj Bibliji koja je temelj ili učenju ljudi i ljudskim konstrukcijama?

U islamu se čovjek rađa čist od svakog grijeha, nema urođenog Izvornog grijeha kojim bi se čovječanstvo nalazilo u nepopravljivom padu. Istočni ili izvorni grijeh je zapravo jedno stanje koje smo naslijedili, jedna kvalitativna promjena u čovjeku koja ga čini potrebnim spasenja, te se time tvrdi da je čovjek zapravo izgubio dio svoje prave ili izvorne čovječnosti. Samim time je potreban Spasitelj (Isus), koji će čovjeka ponovno vratiti u ono stanje prije pada Adama i Eve. U islamu, Bog prašta prvim ljudima i ne dolazi do razdora između čovjeka i Boga, te samim time nije potreban neki Spasitelj, već čovjek sam u svojem osobnom odnosu s Bogom te uz pomoć Božje milosti se spašava, Kur'an kaže:

Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (Kur'an, 17:15)

To su neka od pitanja, čije sam rješenje pronašao u islamu. Rješenje koje zadovoljava i razum i srce. Rješenje u kojem ne moram toliko toga pretpostaviti, niti se osloniti na ljudske konstrukcije, već mi Bog sam govori kako trebam živjeti i kako Mu trebam služiti.


Kur'an kao čudo (mudžiza)

Time dolazimo do pitanja shvaćanja Objave u islamu, te samog temelja islama - Kur'ana.
Naime, Kur'an je taj koji me u konačnici priveo islamu. Naravno, nije sve bilo jednostavno, bilo je puno teškoća na tom putu, ali Kur'an me uvijek držao i dalje zainteresiranim. Nisam mogao napustiti taj kur'anski diskurs koji mi se činio kao oduvijek poznat i sukladan čovjekovoj naravi.
Kur'an je Božji govor, doslovno tako, nije inspiracija nekog čovjeka, mješavina Božjeg govora i ljudskog promišljanja:

Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku,
a nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete!
i nisu riječi nikakva proroka - kako vi malo razmišljate!
Objava je on od Gospodara svjetova!
(Kur'an, 69:40-43)

Božji govor koji je sačuvan u potpunosti, na način da je zapisivan na razne predmete i još k tome je učen napamet. Na taj način se dogodilo nešto što je u povijesti Objava izuzetak, tj. Božji govor sačuvan u cijelosti pismenim putem i uz pomoć pamćenja ljudi (hafiza). Kur'an je sačuvan od izmjena i to svjedočanstvo nam i Kur'an potvrđuje: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an 15:9)

Kur'an se po svojem stilu, strukturi, načinu govora jasno razlikuje od Biblije. Nema klasičnog uvoda, zapleta i raspleta kao što nalazimo u Bibliji, nema kronologiju događaja, već jedna poruka prožima čitav Kur'an i na svakom novom mjestu gdje se ta poruka spominje se još više utvrđuje - poruka tevhida. Jednostavno čovjek ima osjećaj neiscrpnosti i beskonačnosti jer bilo gdje da otvorimo Kur'an, uvijek nailazimo na istu poruku koja nema početak ni kraj. Muslimani smatraju da je Kur'an najveće čudo ili mudžiza, te da on posjeduje u sebi nadnaravnost koju čovjek ne može imitirati, te Bog poziva ljude da to učine:

Zar oni da govore: "Izmišlja ga!" - Ne, nego oni neće da vjeruju;
zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore!
(Kur'an, 52:33-34)

Sam način na koji Kur'an govori i odgovori koje pruža jednostavno čovjeka dirnu u dubinu njegova bića. Bog se putem Kur'ana direktno meni kao pojedincu obraća i osoba je toga itekako svjesna dok čita i proučava Kur'an. Čovjek osjeća da on ne čita Kur'an, već da Kur'an čita njega. Kur'an stalno poziva čovjeka da promisli i upotrijebi svoj razum, da promisli o Kur'anu:

Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur'an mudri.
(Kur'an, 3:58)

Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?!
(Kur'an, 77:50)

Kur'an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine,...
(Kur'an, 86:13)

Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!
(Kur'an, 47:24)

Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.
(Kur'an, 45,20)

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
(Kur'an, 54,32)

Također imamo primjere da su ljudi za vrijeme Muhammeda prelazili na islam, nakon što su čuli recitiranje Kur'ana: Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: ' Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.' (Kur'an 5:83) Iako ne poznajem arapski, ipak sam mogao osjetiti nešto od dubine kur'anskog izraza, i u načinu na koji nam govori i teme o kojima govori.

Nemoguće je to točno opisati riječima. Knjiga koja odgovara prirodnoj ili naravnoj vjeri čovjekovoj, knjiga koja zadovoljava i razum i srce. Samo srce islama je Kur'an, te ukoliko zaista želite upoznati islam, onda počnite od njega i njegove poruke.


Izgovor šehadeta

 

Religiju sam proučavao tri godine prije nego što sam se vratio islamu. Kažem religiju, jer to nije bilo pitanje samo islama, već i kršćanstva, religije općenito, te u konačnici pitanja što je čovjek. Nakon tri godine sam shvatio da se neću više moći odijeliti od islama, te sam odlučio izgovoriti šehadet, tj. da posvjedočim da nema boga osim Jednoga Boga i da je Muhammed Božji rob i Poslanik. Od mojeg prelaska na islam bilo je raznih iskušenja, od postavljanja sebi pitanja da li sam donio dobru odluku, do obiteljskih nesuglasica, no to je očito dio cijelog tog procesa pronalaska istine. Ukoliko se nalazite u životnom periodu ispitivanja istinitosti religije ili religija, tada vam jedino mogu preporučiti puno strpljenja, i nadu da ćete biti uspješni na svom putu traženja istine.

 

04.09.2009.

MOJ POVRATAK ALLAHU-pokajnici

POKAJNICI

Esselamu alejkum! Objavljujemo vam jednu jako poučnu priču koja poćinje davnih 70tih godina a završava u ovom našem blagoslovljenom mjesecu Ramazanu, Naime danas nam se javio jedan brat koji je htjeo da ispriča svoju životnu priču i svoj povratak Allahu dželle šanuhu, jako poučna priča kroz koju mnogi danas prolaze ali nikako da se vrate našem Uzvišenom Stvoritelju koji najbolje zna šta je za nas dobro a sta nije,zaista samo razumom obdareni pouku primaju, molim Allaha tebareke ve te'ala da ovom bratu oprosti grijehe, da ga učvrsti na pravom putu, da mu podari sloge u braku i čestito potomstvo, AMIN !

 

Esselamu aleikum Braco i Sestre! Imao bi vam puno toga za pricati,al za to nazalost nema toliko vremena.Jer moja Biografija je stvarno duga i velika.Bio sam kao malo dijete koje je, rodzeno 1972 godine u opstini Bratunac.Posjecivao Mekteb i ucio, Allahu se molio sve do neke trinaeste godine zivota.Zatim su pocele velike razlike i nemarljivost po tom pitanju.Navescu neke od njih:poceo sam se mlad druziti sa djevojkama-zenama,drustvo,izlasci,ponekad party do zore rane.Mada sam uvjek izbjegavao velike kolicine alkohola da ne unosim u sebe,zatim se ženio mlad jako mlad,do vojske je sve to tako brzo proletilo kao jedan mali tren.

Za to cijelo vrijeme sam zapostavio nasu Vjeru,iako moje sestre i Majka su jako veliki Vjernici.Po odlasku u vojsku 1990 god,sam poslat na sluzenje vojnog roka u Makedoniju.Nakon kratkog vremena me salju na Ratni Front u Hrvatsku 1991 God,Uz Allahovu pomoc nekako sam sve to prezivio bez velikih posledica ili slicno.Zatim odlazim ja kod moje sestre u posjetu,koja je zivjela u Austriji i pocnem opet iz pocetka.

Opet ista prica,Djevojke,Zene,Party,izlasci bez granica.Nakon dvije godine tog boravka u Austriji,nista se posebno nije desilo mislim u pozitivnom smislu, iako covjek cesto misli da bilo sta radi to on radi ispravno.Kazem kako dugo vremena mozemo nesto raditi al neskontati,i reci dosta vise ovako i traziti neki bolji izlaz od Zivota.Al ko bi bio u zabludi kad bi svi isti bili,znaci sad to shvatam i priznam al to nekad ili tad u to vrijeme kad bi mi neko rekao.Hej sta sta to radis od sebe,ja bi na to odgovorio:Pusti me na miru i ja se nebrinem za tvoj privatni Zivot.

Nakon dvije god,boravka u Ausriji odlucim otici za Njemacku.Tako se i desi za malo vremena ja zapoce novi zivot u Njemackoj(1993)g,Borbe zive za opstanak kao sto je vama svima vec i poznato.Bez posla kao Azilant bez Vjere koju sam zapostavio,zatim ista prica se i dalje nastavlja.Nakon duzeg perioda pocnem i da radim sto je vec pozitivno,i godina za godinom razni problemi mada je tu i dosta pozitinog bilo.Al sama smisao da se vratim nasem,Islamu i vjeri to mi nije na um padalo.Ponovo se ozenim razmisljajuci bice bolje,al nakon par godina ista prica.Zene ili djevojke su uglavnom uvjek bile Svabice ili Talijanke,nikako da ovarisem nasu lijepu bosanku muslimanku zenu ili Djevojku.

Sve do 2005 i 2006 god odem ti ja u bosnu,vec sam cesto i isao i upoznam djevojku misleci se povuci u miran zivot i Familiju osnivati.Al i tu nista posebno iako sam veliku zelju imao i truda toliko dao,nakon godinu i po naseg druzenja morao sam je ostaviti,jer je u smislu njenog ponasanja bila gora nego Svabica ili bilo koje druge vjere.Pokusala me je da okrene za 360 stepeni i da ona Gazda bude a ne ja,nisam to mogao dozvoliti sebi jer ipak ja imam svoju cast i rastavimo se u finom dogovoru.Nastavim svoj zivot i dalje u Njemackoj i stim tempom zivota,radio sam razne poslove od diskoteke pa do auto kuce-kao Sekurity,ili sve ostalo sto se tice Auta.

I tako sve do augusta 2008god,upoznam sledecu Djevojku opet u Bosni.Zatim odem ja na odmor u Bosnu i usput da tu novu djevojku upoznam,neprodzose dvije sedmice mi vec u prici kako cemo se uzeti i ozeniti.Ona zna o meni sve i da sam od nje petnaest godina stariji,nista nije problem bio za nju ili mene po tom pitanju.Al ovo sam zaboravio reci,do tada sam ipak uspio da imam bar ono osnovno sto se kaze,Krov nad glavom i auto kao jedna osnova za moj brak novi i stvaranjem familije.

Mislio sam uvjek pozitivno sem se Allahu na pravi put da vratim,Zena mi je jako ucevna i pobozna bila,od fine familije zatim je jos djevojka bila jer se samo za muza cuvala,iako je imala 22 god a ja sam to zaista cijenio jer tako nesto danas malo ima.Skolovana je bila cak dvije godine studija je ostavila zbog mene.Poceo sam joj mnoge stvari dozvoljavati i cak sto nisam trebao,naprimjer htjela je malo Alkohol da proba al kod nas kuci,ja sam joj odobrio al samo da do proba.Medzutim je sve vise i vise trazila a ja se borio da joj ne odobrim sve ,nego da je nekako na Selamet izvedem i brak ostane kako treba.Nakon sedmice braka bili smo vec po Serijetu vjencani to nam je jako vazno bilo,al ja se morao nazad za Njemacku da vratim jer sam raditi morao.Nije proslo par dana pocinju problemi,puno me je nervirala,zvanje obostrano telefonom,porukama(sms)zivce mi moje pojela za kratko vrijeme.

Ljubomora,sumnje,zato sto je ipak moj zivot bio mnogo buran nego normalno.Al otom potom trzavice svakodnevne nisu vodile nikud na dobro,samo se sirilo na vise i negativnije iako sam isao cesto za Bosnu da se Zena ipak sama nebi osjecala.Znao sam sta treba i kako se treba ponasati da bi brak sacuvali,ali nije ona nazalost znala.Za tu godinu braka sve sam isprobao uradiiti pozitivno samo jedno ne,a to je da se vratim ponovo nasoj vjeri i Islamuu-Allahu A.s.to mi nije naum padalo sve dok se vise i vise problema nije rodilo.nakon par mjeseci braka izgubio sam fin posam,al sam bolestan bio to Allah naj bolje zna.Pa se pitam za sve ovo vrijeme,zasto bas ja koji pokusajem sve pozitivno da uradim ustvari ono sve naopako bude.Isao sam zbog zene za Bosnu cesto dosao koro negdi oko 5 jula 2009 god se vratim,bio sam pet sedmica sanjom,za tih pet sedmica sam naj manje u mom zivotu vidio svoju Majku dragu,koja je jako blizu bila.Al za zenin hator sam majku zapostavio bio,sto se sa tim nikako nisam mogao da pomirim.

I primjetim da tu ima nesto jace od nas sto nam smeta i pokusava da nas rastavi.U svojoj nesigurnosti nista nisam preduzeo dok sam dole bio,i vratim se ponovo za njemacku.Iste svari se i dalje pojavljuju,mada sam toga puno promijenio da je moja zena bila prvih sedam mjeseci kod moje Majke.I kaze ona meni ja bi da idem u nasu kucu i sama da zivim,posto ja nisam mogao se vise boriti protiv nje a volim je puno.Ja joj kazem uredu idi u nasu kucu i probaj ako zivjeti mozes,tako je i nilo al pocinju opet isti problemi.I cak jos vise iako sam joj sve na volju ucinio,ja oet naj gori za sve a samo sam htio svima da napravim na volju.petog augusta 2009 god,tako me Zena iznarvirala da sam je nazvao i njenim roditeljima poslao.Vise su mi zivci pri kraju bili,mada sam se odma pokajao nije ni sat vremena proslo.

Bio sam nervozan i ja i ona samo svadja,i tako do neki dan.Razmislim dobro i kazem sebi samo jos jedna solucija postoji,da se ovo sve popravi i smire se ove sve svadze,nervoza i ostalo osjetim u srcu i dusi i obratim se -Allahu Dzelesanhu-sa pomislima kako mi on samo pomoci moze.U bilo kom smislu i odlucim da ponovo nakon toliko godina Klanjam i Allahu Dzelhesanhu se zamolim.Prije neki dan nazovem ipak Zenu i pitam je kako se Abdest po redosledu uzima,i ona mi zacudzeno kaze iako to ona prihvata za nornalno.Sve do tad mala sitnica koja se desi izmadju nas ja sam ne galamio nego sam znao da vristim od muke na tel,cak sam i psovao nemisleci sta sve sto mi je u tom momentu naum palo.

Medzutim odem ja Abdest da uzmem onako kako i treba,al da bi klanjao neznam jer sam puno zaboravio.Nadzem na internetu video snimke i tako rijesim sa tom pomoci za tim Imamom ili Efendijom da klanjam.Pustim prvo da cujem da bi se pripremio na namaz,i samo sto sam poceo da slusam uhvatime tako trema i nikako se fino osjecao nisam.Poceo sam i da placem nisam se mogao da zaustavim od placa,pokuso sam rti puta otici na namaz al me sva tri puta nesto tjeralo da prekinem.Malo se opet smirim i po cetvrti put sam uspio da obavim Namaz Podne.Braco i Sestre nemogu vam opisati kako sam se posle tog Podnevnog Namaza osjecao bolje nego ikad prije.

I kad sam vidio da mi je cista savjest,nisam u tom trenutku vise nervozan bio.Zena mi je i dalje znala pisati ruzne poruke,al nisam nervozno na to djelovao.nego smireno i mogao sam kasnije i sa njom bolje i pozitivnije da razgovaram,jer me je vise slusala i cak se puno pokajala za ono sve lose sto mi je radila.Zatim mi se izvinjavala i molila me je da joj opsostim,naravno da sam joj oprostio uz Allahovu pomoc znam da je se puno toga promijenilo u pozitivnom.Sad klanjam-Namaz svaki i vidio sam da boljeg puta nema sem Allahovog.

esselamu alejkum braco i sestre

30.06.2009.

U ČEMU MI ŽIVOT PROĐE

U cemu mi zivot prodje

'
Imao sam jednog prijatelja koji je bio dobar čovjek. Često je učio šerijatsku rukju nekim bolesnicima. Ispričao mi je slučaj jednog bolesnika: "Jednog dana zazvonio je telefon, zvao je sin jednog od velikih trgovaca, koji mi je rekao: 'Šejh, moj otac je bolestan. Želimo da nas posjetiš i da mu proučiš rukju.'

Otišao sam kod njih i ugledao raskošan dvorac, izobilje se vidi na sve strane. Dočekali su me njegovi sinovi i poželjeli mi dobrodošlicu. Blagodati se vide na njihovim licima. Pitao sam ih o bolesti njihovog oca, a jedan od njih mi reče: 'Moj otac je imao oštećenu jetru i prije nekoliko dana otkrili smo da je dobio leukemiju. Doktor nam je rekao da nalazi ukazuju da mu je od života preostalo svega nekoliko dana, a Allah najbolje zna.' Pošao sam s njima do njihovog oca, i kada smo skoro ušli kod njega, jedan od njih mi reče: 'Šejh, zaboravili smo ti reći da naš otac ne zna o kojoj se bolesti radi. Nismo ga obavijestili, jer smo pomislili da će mu se pojačati tuga i da će se još više razboljeti ako sazna od čega ustvari boluje. Rekli smo mu da ima upale u stomaku koje će ubrzo proći.'

Oslonio sam se na Allaha. Uveli su me kod njega i vidio sam čovjeka pedesetih godina kako leži na krevetu. Rukovao sam se s njim i sjeo kraj njegove glave, a njegovi sinovi posjedaše oko njega. Tada se on okrenuo prema njima i naredio im da izaðu. Izašli su i zatvorili vrata sobe, ostali smo sami on i ja. Spustio je glavu i šutio nakratko, a zatim zaplakao. Okrenuo je glavu prema meni, dok su mu se suze slijevale niz obraze, i rekao: 'Aaaah,o šejh!' Rekoh mu: 'Šta ti je?' On reče: 'Ovaj dunjaluk koji sam prikupljao trideset godina, koji me je odvratio od namaza i učenja Kur`ana i skupova u kojima se spominje Allah...

Kad god bi me neko posavjetovao da se okrenem ahiretu, namazu u džematu, dobrovoljnom postu, odgoju svoje djece, učenju Kur`ana, rekao bih mu: 'Prikupljat ću imetak sve dok ne doživim šezdesetu, a kad napunim šezdesetu nekog ću opunomoćiti da obavlja posao umjesto mene, a zatim ću ostatak svog života udjeljivati ono što sam sakupio, ibadetiti...

A sada, kao što vidiš, napade me ova bolest i iz dana u dan sve je teža.' Zatim je još više zaplakao. Rekoh mu: 'Nadaj se dobru, izliječit ćeš se i ibadetit ćeš kao što si namjeravao. Ako ti je Allah propisao smrt, pa svi ćemo umrijeti, a tvoj imetak će ti koristiti poslije tvoje smrti. Tvoji sinovi te neće zaboraviti, gradit će za tebe džamije, izdržavati jetime, dijeliti sadaku, moliti za tebe...' On odjednom viknu na mene: 'Dosta!', i nastavi plakati poput malog djeteta i ponavljati: 'Tvoja djeca će dijeliti sadaku za tebe, graditi džamije. Ti ne znaš ove pokvarenjake!' Rekoh: 'Zašto?' On reče: 'Moji sinovi koji pokazuju svoju ljubav i brigu o meni, sinoć su bili svi zajedno kod mene. Zadugo su sjedili, a ja sam želio da odu, te sam počeo duboko disati pretvarajući se da spavam, tako da su pomislili da uistinu spavam.

Nije prošlo ni nekoliko minuta, a oni počeše raspravljati o mom imetku, koliko će kome pripasti od ostavštine. Niko od njih ne poznaje nasljedno pravo, pa se raziðoše u mišljenju i pojača se njihova rasprava sve dok se ne posvaðaše oko jedne moje zgrade koja se nalazi na odličnoj lokaciji. Svaki od njih želi je za sebe.'

Zatim ponovo zaplaka, pa mu se smilovah i izaðoh iz sobe ponavljajući: 'Zaista, njegove najvoljenije osobe nakon njegove smrti sakupit će se u njegovoj kući kako bi podijelili njegovu ostavštinu, a ne njegova djela. Umrijet će i pratit će ga troje: njegova porodica, imetak i djela. Vratit će se porodica i imetak da bi u njemu uživao neko drugi, a on ga je prikupljao, a ostat će njegova djela. Da, i ostat će njegova djela. A koje je to djelo koje će ostati i s njim ući u kabur? Noćni namaz? Sadaka? Izgraðena džamija? Ili zanemarivanje vjere, gledanje televizijskih kanala, druženje s grješnicima?

"A tvoj Gospodar neće nikome nepravdu učiniti, onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta, na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuðe grijehe neće nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali."

30.06.2009.

KLANJAJ PRIJE NEGO TI SE KLANJA

Dragi moj brate i cijenjena i plemenita sestro !
Da li si se vec pripremio-la za susret sa svojim  Gospodarom?  Zamisljas li sebe u hladnoj rupi bez dna, daleko od svoje porodice. od svoje zene i djece koji su vec zaboravili da si nekada bio-la medu njima na dunjaluku, a kako te i ne bih zabpravili kada su zauzeti sami sobom! Koliko li je samo naroda bilo na ovom dunjaluku, pa eto, njima ni traga ni glasa.Allah ih je unistio zbog njihove neposlusnosti Njemu! "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali,zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrsili oni koji su Poslanike u laz ugonili."(sura- Ali'Imran,137.Ajet)
 
Zbog kratkotrajnih dunjaluckih"uzitaka" ti su ljudi prodali vjecne blagodati Ahireta. Zelis li i ti da budes jedan-na od njih!? Zelis li biti od onih koji slijepo lutaju na dunjaluku i koji ce slijepi biti prozivljeni kod svoga Gospodara!?
Covjekove puste nade na dunjaluku iznenada i uvijek prekida smrt! Smrt o kojoj veoma malo ili uopce ne razmislja. Zasto!? Zar kaburovi koji opako izviru iz zemlje ne predstavljaju dovoljnu opomenu razumom obdarenim!? Ti kaburovi od kojih se kosa  dize na glavi, upravo su oni boraviste svakog covjeka koji ce smrt okusiti.

 
      Zar smo stvoreni samo radi dunjaluka i njegovih blagodati? Pa, niko nikada nije ponio nista sa sobom i nikome nista ne pripada na Ahiretu, osim njegovih dobrih djela koja je cinio iskreno u ime Allaha.
 
      "Znajte da zivot na ovom svijetu nije nista drugo do igra,razonoda i uljepsavanje, i medusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje ciji rast poslije kise odusevljava nevjernike, ono zatim buja,ali ga poslije vidis pozutjela,da bi se na kraju skrsilo. A na onom svijetu je teska patnja(nevjernicima), i Allahov oprost i zadovoljstvo(vjernicima);zivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje."(Kur'an:Al-Hadid,20.Ajet.)
 
       Prenosi se da se Isau alejhi sellam,prikazao dunjaluk u liku krezube starice koja je bila okicena svim postojecim ukrasima. Isa alejhi selam,je upitao:"Koliko si se puta udavala?"Ona odgovori:"Ne znam ni broja." Isa alejhi selam rece:"Jesu li svi umrli za vrijeme tvoga zivota ili su se svi razveli od tebe?"-Naprotiv,ja sam njih ubila!"-odgovori ona Na tojoj Isa alejhi selam,rece:"Tesko tvojim preostalim muzevima,kako se nisu poucili sudbinom tvojih ranijih muzeva;ti ih ubijas i unistavas jednog za drugim,pa i pored toga nikako da te se pripaze!"
 
      Kaze Uzviseni:   "Onima koji zele zivot na ovom svijetu i ukrse njegove-Mi cemo dati plodove truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti.Njih ce na onom svijetu samo vatra peci;tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemlji radili i bice uzaludno sve sto su ucinili."(Sura-Huud-15.Ajet.)
      Zar vrijedi zrtvovati vjecnost Ahireta i njegove ljepote u zamjenu za ovaj nistavni i prolazni dunjaluk? Ostroumnom i pametnom covjeku ne preostaje nista drugo nego da shvati da mu je smrtni cas blizi nego zila kucavica i da se treba spremati za taj veliki trenutak. Zabava i razvrat prestaju kada na vrata zakuca istina koju donosi Melek smrti, nemajuci milosti prema grijesnicima,kada ce ih odvojiti od drustva njihovih porodica i njima voljenih osoba i premjestiti ih u uzasnu samocu gdje ce biti prepusteni samim,a sebi.
 
      Da li je iko do sada uspio zastititi se od smrti?Ljubitelji svojih strasti i pozuda nikako da se osvijeste, pa se potpuno nemarno odnose prema smrti, a kada im se smrt spomene, izbjegavaju govoriti o tome jer su oni upravo ti zbog kojih Allah kaze:
"Reci: smrt od koje bjezite zaista ce vas stic. Zatim cete Onome koji poznaje i vidljivi i nevidljivi svijet vraceni biti i On ce vas o onome sto ste radili obavijestiti." (Sura-Al-Gumu'a.8.Ajet)
 
      A nas Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaze:"Najpametniji su oni koji se najvise prisjecaju smrti." Medutim, svi smo uvjereni da cemo umrijeti, ali, niko se od nas ne priprema za smrt. Svi mi znamo i uvjereni smo u postojanje Dzenneta, ali, niko od nas ne djeluje da bi ga zasluzio, svi smo mi uvjereni u postojanje Dzehannema, ali, niko se od nas njega ne boji, BRACO, SESTRE, podimo Allahu i iskreno Mu se pokajmo   "Da ne bih covjek uzviknuo:"Tesko meni,koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio, cak sam se i izrugivao! "ili da ne bih rekao:"Da me je Allah pravim putem uputio,sigurno bih se Njegove kazne sacuvao"! ili da ne bih rekao kada dozivi patnju "Da mi se samo vratiti dobra djela bih stalno cinio." "Nikada,! Dolazile su pouke Moje pa si ih poricao i oholio se i nevjernik si bio." (Sura-Az-Zumar, 56-59.Ajet)
 
                       ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN


Stariji postovi